Kad programeri prestanu plaćati hipoteke: nekretninska bomba koju nitko ne vidi

<![CDATA[

2008. godine srušili su tržište nekretnina subprime dužnici — ljudi koji nikad nisu trebali dobiti kredit. Sljedeća kriza dolazi s potpuno suprotne strane: od onih za koje su banke bile SIGURNE da mogu plaćati. Programeri, analitičari, konzultanti. Srednja klasa. Posljednji koji stoje.

28,7 milijuna programera — i 13 bilijuna dolara hipoteka

Na svijetu je 28,7 milijuna profesionalnih programera (2026.). Samo u SAD-u ih je oko 4,4 milijuna. Prosječna godišnja plaća softverskog inženjera u SAD-u: 133 080 dolara (Bureau of Labor Statistics, 2024.).

Ovi ljudi su stup tržišta nekretnina u svakom većem gradu na svijetu. Ne samo u San Franciscu i Seattleu. U Zagrebu, Berlinu, Londonu, Varšavi — svugdje gdje postoji IT sektor, programeri su ti koji kupuju stanove, podižu kredite i pokreću lokalno gospodarstvo.

Ukupna vrijednost američkog stambenog hipotekarnog tržišta: 13 bilijuna dolara. Značajan dio tog iznosa oslanja se na primanja bijelog ovratnika — upravo onih profesija koje AI sada ugrožava.

Brojke koje banke ne žele vidjeti

Anatomija lanca koji puca

Ovo nije teorija. Ovo je lanac događaja koji se već odvija:

Korak 1: AI zamjenjuje juniore. Tvrtke prestaju zapošljavati junior programere. Jedan senior s AI alatom od 20-30 dolara mjesečno radi posao koji su prije radila trojica juniora. Pad zapošljavanja juniora: 73%. Udio novih diplomiranih studenata u velikim tech tvrtkama: s 32% na 7%.

Korak 2: Seniori postaju ranjivi. Kad AI alati postanu dovoljno dobri, i seniori postaju zamjenjivi. Ne svi — ali dovoljno. Tvrtke rade „restrukturiranja”. Otpuštanja u tech sektoru 2025.: 245 953. U prva dva mjeseca 2026.: još 52 150.

Korak 3: Tržište rada se zatvara. Otpušteni programeri ne nalaze novi posao jer — svi otpuštaju. Prosječno traženje posla u tech sektoru: 5-6 mjeseci, 200+ prijava. Mnogi nikad ne nađu ekvivalentnu plaću.

Korak 4: Hipoteke kasne. Kad primanja padnu s 133 000 dolara godišnje na naknadu za nezaposlene (ili ništa), hipoteke se prestaju plaćati. Ali ovo nisu subprime krediti iz 2008. Ovo su prime hipoteke — krediti za koje su banke bile apsolutno sigurne.

Korak 5: Nekretnine padaju. Seattle je već pokazao što se događa: pad medijane prodajnih cijena od 19,3% u samo godinu dana. Udio tech radnika u kupovini nekretnina pao je sa 60% (2022.) na 40% (2025.).

2008. vs sada: ista bolest, drugi pacijent

U 2008., kriza je krenula odozdo prema gore — od najsiromašnijih dužnika prema sustavu. Ovaj put ide odozgo prema dolje.

Citrini Research, nezavisna investicijska istraživačka tvrtka, modelirala je scenarij: ako AI zamijeni bijele ovratnike, prime dužnici počinju kasniti s otplatama, vrijednosti nekretnina padaju dvoznamenkasto, nezaposlenost skače iznad 10%, burza korigira 38%, a gospodarstvo ulazi u deflacijsku spiralu.

Top 10% primatelja — a programeri su u toj skupini — odgovorni su za više od polovice ukupne potrošnje. Kad ta skupina prestane trošiti, čitavo gospodarstvo to osjeća.

Generacija koja neće ući na tržište

Najgori dio: mladi koji tek dolaze nemaju kamo doći.

2019. godine, 32% zaposlenih u velikim tech tvrtkama bili su novi diplomirani studenti. 2026.? Samo 7%. Pad od 78%. Stanford Digital Economy Lab potvrđuje: zapošljavanje programera u dobi 22-25 godina palo je 20% od vrhunca u 2022.

Nezaposlenost diplomiranih informatičara: 6,1% — viša nego kod diplomanata likovnih umjetnosti. Čitajte to ponovo. Informatičari imaju veću nezaposlenost od umjetnika.

37% poslodavaca kaže da bi radije „zaposlilo” AI nego nedavno diplomiranog studenta.

Ovi ljudi neće kupiti stan. Neće podići hipoteku. Neće pokrenuti lokalno gospodarstvo. To je čitava generacija koja je isključena iz ekonomskog sustava prije nego što je uopće ušla.

A Hrvatska?

Zagreb bilježi rekordne cijene nekretnina. Značajan dio kupaca su IT stručnjaci — jedini koji mogu platiti 3.000+ eura po kvadratu. Mladi programeri koji rade za strane tvrtke iz Hrvatske, s plaćama od 3.000-6.000 eura mjesečno, pokreću čitave četvrti.

Što se dogodi kad te strane tvrtke počnu „restrukturirati”? Kad AI alati smanje potrebu za vanjskim programerima? Kad poslovi na daljinu nestanu jer jedan senior u matičnoj tvrtki s AI-jem radi posao trojice?

Hrvatska nema otpremninske pakete poput američkih tvrtki. Nema ekosustav rizičnog kapitala u koji se otpušteni mogu okrenuti. Ima kredite u eurima, nekretnine po rekordnim cijenama i iluziju da će IT sektor zauvijek biti siguran.

Matematika je jednostavna

28,7 milijuna programera u svijetu. Ako AI smanji potrebu za 30% — to je 8,6 milijuna izgubljenih radnih mjesta s prosječnim primanjima daleko iznad prosjeka. Svaki od tih ljudi ima stan ili kuću, kredit ili najam, troši u lokalnom gospodarstvu.

Kad se taj novac povuče iz sustava — ne možete ga nadomjestiti. Konobari, frizeri, prodavači, vlasnici restorana u tech četvrtima — svi ovise o potrošačkoj moći tih 28 milijuna.

2008. je bila kriza loših kredita. Ovo je potencijalno kriza dobrih kredita — i upravo zato je opasnija. Jer nitko je ne očekuje.

Izvori

• Itransition — statistike razvoja softvera 2026.
• SlashData — globalna populacija programera 2025.
• U.S. Bureau of Labor Statistics — softverski programeri
• ByteIota — kriza zapošljavanja programera 2026.
• Stanford Digital Economy Lab — zapošljavanje mladih programera (PDF)
• Yahoo Finance — AI otpuštanja i tržište nekretnina
• TBBW — lančana reakcija AI otpuštanja na tržište nekretnina
• U.S. News — AI i hipoteke bijelog ovratnika
• US Real Estate Investor — pad tržišta u Seattleu
• FinalRound AI — Stanfordova studija o mladim programerima

]]>